Natjecanje "Najveće blago"

    • Natjecanje "Najveće blago"



      ...Godine su prošle, a on se sjeća te noći kao da je jučer bilo. Duhovi vatre su plesali na krovovima, užasavajuća vriska ljudi zarobljenih u svojim kućama i veliki oblak dima koji se diže u tamno nebo. I on, osmogodišnji dječak, koji je upravo pronašao najveće blago koje će zauvijek promijeniti njegov život...

      Dragi igrači. Iskoristite vašu kreativnost i pokušajte zamisliti tko je bio taj dječak, što je pronašao, kada i gdje je bio ovaj požar. Napišite vaše ideje u ovoj temi. Ne mora biti cijela priča, već samo vaša pretpostavka zasnovana na slici i iznad napisanom tekstu. Optimalna dužina je 2-3 rečenice.

      Detaljne informacije o nagradama i natjecanju

      Početak:
      28.02.2018. – 11:00
      Kraj:
      05.03.2018. – 23:59
      Proglašenje dobitnika:
      06.03.2018.
      Dobitnike bira
      Travian tim
      1. mjesto
      100 zlata
      2. mjesto
      50 zlata
      3. mjesto
      50 zlata
      Vaučer važi samo
      HR domeni
      Vaučer važi do
      31.12.2019.
    • Rimske legije su 50. godine p.n.e.nezadrzivo harale Galskim regijama, palile svako selo na koje su naisle, ne nailazeci na pravi otpor nejakog stanovnistva. Medjutim, jednog dana maleni galski heroj je ispod rusevina stare kovacnice pronasao carobni Theutatesov luk. To je bi simbol ustanka Gala, jer je luk imao nevjerovatan utjecaj na brzinu galskih konja koji su zbog toga nazvani Theutasovi gromovi. Najbrzi konjanici ikada vidjeni, predvodjeni galskim herojem, su na spavanju razbijali usnule Rimljane i utjerivali strah u kosti nadmocnijim protivnicima.

      TeraRosa
    • Rimljani su vladali svijetom. Bila je to 47. godina, pljackali su svako selo na koje su naisli i vidjeli. Putujuci su naisli na malo selo Teutonaca i odlucili su spaliti i opljackati selo. Mali neustrasivi i hrabri djecak se igrao macem od palog vojnika, kojeg mu je poklonio otac prije njegove smrti od posljedica u krvavoj bitci. Djecak je obecao da ce braniti svoju obitelj i selo, a tako je i bilo. Tog dana Rimljani su usli u njegovo selo i sve spaljivali i pljackali bez milosti. Djecak je brzo usao u svoju kucu, upozorio svoju obitelj i uzeo taj mac, koji je njemu znacio sve u zivotu. S puno hrabroscu i bez imalo straha od smrti sa svojim macem u ruci krenuo u borbu govoreci rijeci njegovog oca: ''Pravi vojnik se ne bori zato sto mrzi ono sto je pred njim, vec zato sto voli ono sto je iza njega.''
    • Godina je 45. ,usred Rima je po noći usred nesreće izbio požar. On je stajao na sredini ulice dok je majka pokušavala spasiti dragocjenosti iz kuće. Samo je gledao kako ljude i obližnje kuće obuzima vatra. U očima mu se vidio sjaj i oduševljenje dok se divio snazi i razornoj moći vatre koju je otkrio, a tada je čuo glas majke: "Nerone zamnom, brzo!".
    • ...povukli smo se u naselje Brdo Kapitol jer je nakon bitke kod naselja Rijeka Alija i opsade vječnog grada, naselje Rim palo. Vječnim gradom harale su horde barbarskih Gala igrača Brena. Opljačkali su naše resurse te su trebušama sravnali sa zemljom sva naša naselja, osim naselja Brdo Kapitol. Spasile su nas savezničke izvidničke jedinice Equites Legati poslane nama u pomoć od strane nama bliske suigračice BoginjeJunone. Zahvljujući tim izvidničkim jedinicama uhvatili smo sve Tragače Gala te smo u konačnici i uspjeli, u suradnji s savezom, odbiti i nove osvajačke pohode Gala. To su bili dani kada su nas pokušavali osvojiti, danas je priča drugačija, mi smo ti koji osvajaju. Tik smo pred uspostavom ogromnog carstva. Neki kažu da ćemo vladati cijelim Mediteranom. Tko će ga znati? I da, u našem novoobnovljenom naselju Rim gradimo Svjetsko čudo, pa opet svi putevi vode u Rim. Već kao osmogodišnjaku u infernu Rima postalo mi je jasno da su diplomacija, suradnja i timski rad naše najveće blago. Ta spoznaja promijenila mi je život...*

      Napisao heroj Lucije Furije Kamil, sin senatora Marka Furije Kamila; oko 350 godina prije nove ere.

      *isječak teksta pronađenog arheološkim istraživanjima na iskopinama u Rimu
    • U noći između 18. i 19. juna izbio je požar u Rimu koji je izazvao Car Neron uz želju da započne progon hrišćanstva. Mnogi ljudi su ostali bez svega što su imali, a te noći su u Rimu ubijeni i apostoli Petar i Pavle koji su posljednje riječi uputili jednom osmogodišnjem dječaku koji nije imao ni oca ni majke. Dječak se predstavljao mnogim imenima ali pronašao je vjeru u Boga koji je kasnije kaznio Nerona smrću i dječaku pružio razlog za životom nakon gubitka roditelja. Dječak je odrastao u Rimu ali mu je bio vječiti neprijatelj. Postao je političar i privremeno je oslabio Rim pružajući drugim narodima poput gala i teutonaca da izbjegnu njegovu tiraniju.
    • Duboka je pala noć, sve je utihnulo. Gradom je vladala veličanstvena tišina uz tek povremeni vihor vjetra koji se ukazivao u svojoj punoj veličini i snazi. Uskoro se gromko oglasile ratne trublje koje su označavale početak napada velikoga i moćnog Rima na drevnu Kartagu. Ovnovi za probijanje uspješno su odradili svoj zadatak, gradska su vrata pala kao pokošena. Značio je to znak za prodor rimskih legionara u grad usputno pljačkajući i paleći sve što stignu. Bježeći iz zapaljene kuće spašavajući živu glavu 8-godišnji je dječak kraj staroga bunara pronašao kacigu. Bila je to kaciga njegova oca kojega nije vidio godinama jer je on morao otići u rat protiv Rima. Dječak nije znao je li mu otac živ i hoće li se ikada vratiti. U toj kacigi pronašao je komadić papirusa na kojem je pisalo:

      „Jedini i ljubljeni moj sine, ako ikada pronađeš ovu poruku znaj da me više nema na ovome svijetu. Pao sam u borbi i nisam uspio vratiti se kući svojoj obitelji. Iako te dugo nisam vidio i već sam pomalo zaboravio kako izgledaš moraš znati da te volim i da si ti moj jedini ponos. Sjeti me se nekada i uvijek me čuvaj u svome srcu. Neka ti uspomena na mene ostane živa do kraja života.
      Tvoj otac“

      Malome dječaku bilo je to najveće blago. Sve što je želio bilo je znati gdje mu je otac i hoće li se vratiti. Vremena za suze nije bilo, a očeve su mu riječi dale snagu i hrabrost da se uspije izvući iz gorućega grada.

      Iznenadni uzvik „Hannibal ad portas“ trgnuo je sada odraslog čovjeka iz sjećanja. Bilo je to 216. g. pr. Kr., vojskovođa Hannibal prisjećao se te noći kada je pronašao najveće blago, očevu ljubav. Još i danas sjećajući se očevih riječi stajao je Hannibal pred vratima Rima čekajući da otpočne napad.
    • "...Godine su prošle, a on se sjeća te noći kao da je jučer bilo. Duhovi vatre su plesali na krovovima, užasavajuća vriska ljudi zarobljenih u svojim kućama i veliki oblak dima koji se diže u tamno nebo. I on, osmogodišnji dječak, koji je upravo pronašao najveće blago koje će zauvijek promijeniti njegov život..."

      ... u sjećanju mu je ostalo da je u bijegu od vatre ušao u riznicu i našao največe blago= građevinski plan za svjetsko čudo. Otrčao je kući i dao ocu artefakt i kad je otac vidio šta je dobio odmah je sazvao vođe saveza i odluka je donešena=graditi će svjetsko čudo u rimskom selu i pobjediti ovaj server !!!
      straki
    • Di bi drugo bilo nego u zemlji Germana,u ono doba kada su ucvrstili svoje carstvo i kada su granice carstva bile zacrtane u dogovoru sa susjednim carstvima.Bar se tako mislilo i decenijama trajalo dok Gali nisu dovoljno osnazili i pod maskom trgovaca poceli pod okriljem noci podmetali pozare gdje god su stigli unutar mirom uljuljanog carstva Germana.Djecak je pomagao ,bas kao i svi vrsnjaci, donoseci u mjesini pitku vodu opekotinama ozljedjenim ljudima pazeci na svaku kap kako je u strci i metezu nebi prolio.Bas svi bi trazili jos i jos i jos vode osim jednog starca koji bi vodu odbijao i govorio da je drugima potrebnija nego njemu.Ni kap nije kusao unatoc djecakovim molbama.U samo jutro kada je svjetlost dana nadjacala svjetlost vatri goruceg grada iscrpljeni djecak je sjeo kraj starca i gledao njegovo izborano lice i vatrom ispecene ruke.Starac mu se cinio kao da spava i djecaka je naprosto prenuo sapat s njegovih usnana:"Zapamti momce,zapamti jedno svaku vatru moras gasiti jedino žarom.Žarom u srcu pred kojim ce vatra ustuknuti.Žarom koji mora biti toliko jak da se gladna vatra pretvori u žar."Tako je kroz sve naredne bitke covjek stasao od tog djecaka dobijao te bitke...Žarom srca,žarom koji se je hranio plamičima posustale buktinje porazenih Gala.
    • ...Godine su prošle, a on se sjeća te noći kao da je jučer bilo. Duhovi vatre su plesali na krovovima, užasavajuća vriska ljudi zarobljenih u svojim kućama i veliki oblak dima koji se diže u tamno nebo. I on, osmogodišnji dječak, koji je upravo pronašao najveće blago koje će zauvijek promijeniti njegov život...


      ..lutajući šumom maleni gal je naišao je na luk i strijelu koja je ostala i nedavno završene borbe u njegovom selu, gdje su opaki rimljani uništili i spalili njegovo selo, dio vojske i obitelji se skrio u obližnje planine, gdje su kovali plan kako uništiti rimljane. U tom trenutku mu sine opaki plan, potrči k starješinama i vičući skrene pažnju na sebe.
      Onako veseo, pun žara i elana iznese svoj opaki plan a starješine ostanu u čudu, ali ga uzmu kao mladog mudrog savjetnika. I nakon nekoliko godina vježbanja, izrade jačeg oružja i razrade taktike maleni gal je poveo svoju vojsku u pohod i vratio selo/a oteta od rimljana. U galski naletima su padali artefakti...građevinski planovi...a vrijedni gali nisu posustajali i nakon mukotrpne borbe uspjeli obraniti i sagraditi svjetsko čudo!...
      ;)
    • Dok je nebo i napadnuti grad gorio pod napadima barbara, čekajuci oca koji je bio u bitkama protiv istih Teutonaca koji su pljačkali i rušili sve pred sobom, maleni dječak, tada osmogodišnjak preuzeo je brigu za obitelj i pokusao ju je sakriti u tajnom skrovistu kojeg je izradio skupa s ocemu Galskom selu. Nažalost u tom skrovištu je bila tajna prostorija u kojem se mogla sakriti samo jedna osoba i to manja poput njega. Tada se njihov najveći strah i ostvario. Teutonci paleći i rušeći sve pred sobom naiđu i na isto skrovište, gdje mu tada majka govori " sine bez obzira što ćuo ne izlazi vanka i čekaj dok ne prođe". Bez milosti su provalili zarobili i zapalili cijelo skrovište. Maleni dječak se izvukao kroz tajnu prostoriju i samo sudbonosno gledao i plakao u sebi promtrajući taj kaos. Dok su se Teutonci nakon što su sve spalilli i opljačkalli zabavljali i opijali u slavu pobjede, maleni dječak je iskoristio priliku i ušuljao se i ukrao im najvrjedniju stvar. Ukrao im je stari jako čuvani artefakt, koji je nakon što je odrastao našao način kako ga koristiti. Pošao je u pohod sa svojim izgrađenim carstvom i osvetio se za sve one kojima je nanešena ista bol. Tada osmogodišnji mladić, a sada vladar svijeta.


      BonJovi
      hr1
    • Jedne večeri, uobičane kao i one ostale, mali osmogodišnji dječak je promatrao nebo dok se ispunjavalo zvijezdama, nakon ne dugo vremena čuo je strašne vriske koji su došli iz njegovoga grada. Prije nego što je i sam znao što se događa grad je već bio u plamenu, prekriven dimom kakvim i sam on nije mogao zamislit. Napad na njegov grad se dogodio veoma brzo i neočekivano, od straha nije znao što uraditi pa je stajao zamrznut na sred ceste, sve dok nije čuo glasne krikove ublizini. Brzo sav uplakan, dječak je potrčao provjeriti taj zvuk, iza grma je pronašao ozljeđenog psa kojemu je htio pomoči kako je god mogao, na svu sređu imao je Pomast u svome džepu koju je iskoristio da bih izlječio psa. Dječak je u tome trenu shvatio da ako ostane ovdje nema mu spasa, pa je potrčao zajedno sa psom prema novom mjestu gdje moze pronači mir i tišinu zajedno za njega i njegovog novog neprocjenjivog prijatelja.