2. dan: daleko, daleko!

    By using our site, you accept the use of cookies to make your visit more pleasant, to offer you advertisements and contents tailored to your interests, to allow you to share content on social networks, and to create visit statistics for website optimisation. More information

    • 2. dan: daleko, daleko!

      Njegovom carskom Veličanstvu,

      Ponovno sam slobodan! Sve je išlo prema planu. Kad sam došao do vrata, nitko me nije primijetio i ja sam se uspio iskrasti iz naselja zajedno s jahačima. Sada Nenet sretno sjedi na mom ramenu i štipka mi uho za svo vrijeme što sam ga ostavio ovdje samog. Potapšao sam ga po leđima – nedostajao je i on meni!
      Srećom, opet imam svu svoju odjeću i mogu putovati prerušen. Odlučio sam iskoristiti ovu prednost i otići što je dalje moguće od hunskog naselja. Otvorio sam kartu i pogledao neke koordinate: (104|−59).
      Tijekom prvog dijela mog puta, putovao sam kao druid jahač prema istoku sat vremena, okrenuo se prema jugu, i nastavio u tom smjeru tri sata brzinom marodera. Još uvijek preplašen da će me Huni iz Askuzaija pronaći, obukao sam Teutonsku odjeću i putovao kao Teutonski vitez prema zapadu sedam sati. Tamo sam sreo skupinu Sopduovih izviđača koji su se kretali prema jugu i pridružio im se prerušen. Uopće nije bilo teško jer pokrivaju lica zbog sunca i pijeska. Konačno, nakon samo jednog sata prešli smo planine i ušli u malo galsko naselje gdje sam se osjećao dovoljno sigurno da ostanem neko vrijeme.

      Zadatak: pronađite krajnje koordinate.